Povodom smrti znamenitog arhitekta iz Sarajeva Slobodana Jovandića (1941-2014), na portalu Miljenka Jergovića objavljen je tekst Minje Foretić koji vam predlažemo za čitanje.Podsjećamo, pri tom, da je Jovandić bio projektant i Doma kulture u Tešnju, koji je otvoren 25.5.1980. godine, a izgrađen je nakon što je tešanjski krojač kožne odjeće Safet Hadžihasić (1922-1984) darovao Općini 27,840 kg zlata. Hadžihasić je bio veliki prijatelj sa tadašnjim predsjedikom Skupštine općine Salihom Sarićem (1926-2011), i kroz njihovo poznanstvo rodila se ideja o legalizaciji zlata i njegovom prevođenju u dinare. Ugovor je potpisan 15.5.1975. godine između Skupštine općine i Safeta Hadžihasića u kojem se navodi količina od 3.981 zlatnika, koja će se u dinarskoj protuvrijednosti koristiti za izgradnju Doma kulture.
Miljenko Jergović:
“Pođe i Slobodan Jovandić, a meni je to, iz nekih vrlo konkretnih razloga, više kao da je otišao Zeničanin, nego kao da je otišao Sarajlija. Premda sam Jovandića prepoznavao u Sarajevu, kao što sam prepoznavao i neke druge junake njegove struke. Iako nismo bili arhitekti, na Sepetarevcu se uvijek rado naglašavalo tko je sagradio koju kuću. U Zenici bila su dva hotela. Onaj stariji, Hotel Metalurg, bio je Neidhardtov, onaj novi, Hotel Internacional, bio je Jovandićev. Hrabar, neobičan lijep, simbol posljednje proleterske vjere u bogatstvo i prosperitet na osnovu prirodnih resursa i ljudskoga, rudarskog i radničkog znoja. Veliko je bilo u Zenici graditi hotel, nakon što ga je Neidhardt gradio, i još biti po tom hotelu pamćen. Drugo zbog čega sam u tom arhitektu vidio Zeničanina bila je Lamela. I u Lameli lijepi stanovi, u njima čovječanstvo.
Minja Foretić napisala je za ajfelov most lijep i vrlo dirljiv tekst o Slobodanu Jovandiću. Tekst o svijetu oko nas, koji se već skoro sav preselio u nas, tako da nigdje izvan nas više ne postoji, i o jednom darovitom čovjeku među čijim smo kućama živjeli.”
Tekst “Sloboda(n) i prostor” Minje Foretić možete čitati na:
